I ovog ljeta surfajte – glazbom

„Vruć je grad, ljeto je stiglo“, kaže jedan pop standard i nije riječ o The Beach Boysima nego o Lovin’ Spoonful. Ali, kad smo kod „momaka s plaže“ koji su šezdesetih mijenjali vlastite svjetove, a zatim i svijet popularne glazbe, loša je vijest da nas je u dobi od 82 godine napustio njihov vođa Brian Wilson, jedan od rijetkih rock skladatelja čiji opus može ponijeti titulu „genijalnog“, a da pritom nikome ne bude neugodno. Otišao je u lipnju, početkom godišnjeg doba koje je, na čelu Beach Boysa, opjevao u ranim klasicima, da bi na epohalnom albumu Pet Sounds, svima dokazao da je kadar stvoriti još ozbiljnija djela. Sve to nova je prigoda za podsjećanje na opća mjesta u diskografiji Beach Boysa; za početak, dovoljna je i kolekcija singlica u rasponu od Surfin’ Safari, Surfin’ USA i Surfer Girl do I Get Around, Don’t Worry Baby, Good Vibrations i mnogih drugih. No ovo je također prigoda da zaronite i u njihov nerijetko podcijenjen, manje razvikan kasniji albumski opus s početka 1970-ih. Recimo, Sunflower ili Surf’s Up na kojima grupa zvuči relaksirano, introspektivnije nego prije i još uvijek u izvrsnoj formi, s karakteristično osunčanim harmonijskim sklopovima kojima je i danas teško pronaći adekvatan opis. I još nešto: Pacific Ocean Blue (1977), jedini solo album Dennisa Wilsona, Brianova brata (i kolege iz benda), ne uživa bez razloga kultni status i danas, gotovo pola stoljeća nakon izlaska.

Izd. Aquarius Records, 2025. Izd. Aquarius Records, 2025.

Izd. Bodoni, 2025.

Izd. Reprise Records, 1970.

Izd. Rockmark, 2025.

Bezvremenski Van Morrison

Poželite li ipak nešto novo, ali s okusom bezvremenskog, preporuke zaslužuje Remembering Now (Exile/Universal, 2025), novi studijski album irskog barda Vana Morrisona koji se, istina, posljednjih godina nije osobito iskazao – snimao je sve i svašta, bezlične obrade i slabe originale, uglavnom za svoj gušt. No sada se vraća u punu formu isporučujući nove dokaze u prilog tvrdnji da je riječ o jednome od ključnih kantautora u povijesti: njegova unikatna, hipersenzibilna i predivno aranžirana kombinacija soula, folka, bluesa i rocka zablistala je još jednom u punome sjaju. I vokal, zapanjujuće očuvan za pjevačevu dob, napokon je zaživio u emociji na kakvu smo navikli, naročito u drugome dijelu ploče – primjerice u naslovnoj pjesmi i devetominutnom finalu Stretching Out.

Svježi Mayalesi,
obećavajuća Mary May

Na domaćem terenu, gdje ne vlada obilje novih izdanja, uvijek je dobro provjeriti što dolazi iz radionice zagrebačkih Mayalesa koji se nakon podulje ekskurzije u sanjivu sixties psihodeliju, na svježem albumu Boutique Pop, Vol 1 (Aquarius Records, 2025) vraćaju „modernom popu“ koji možda ne ulazi u uho od prve, ali vam se s vremenom uvuče pod kožu: pjesme Hostesa i Jedan mali dio tebe (s gostom Kristijanom Beluhanom) nesumnjivo pripadaju vrhu ovogodišnje pop produkcije. Valja obratiti pozornost i na novu, „hrvatsku“ etapu splitske kantautorice Marije Butirić poznatije kao Mary May, koja (nakon „engleske“ faze) najavljuje novi album na materinskom jeziku. Sudeći prema već objavljenoj skladbi Kad korak pređe u ples, imamo se čemu nadati.

Glazba na velikom platnu

Što se glazbe na velikom platnu tiče, čini se da nema do evergreena, pa svima koji do kraja srpnja namjeravaju ostati na vrućem asfaltu metropole, preporučamo Glazbenu kutiju. Aktivirao ju je Tuškanac u gostima, iza čega se krije ciklus od devetnaest glazbenih filmova koji se prikazuju u Kinu Forum, Surogatkinu KIC i na krovnoj terasi Ljetnog kina Ribnjak. Tko dosad nije „ulovio“ tu informaciju, vjerojatno je već propustio Altmanov Nashville, Fosseov Kabaret i besmrtnu Braću Blues. Ali do kraja mjeseca pred nama je još dovoljno vrhunskih filmova. Oscarom ovjenčani mjuzikl Mary Pop­pins prikazuje se 17. srpnja u Ribnjaku, dok je dan poslije u Surogatkinu KIC na rasporedu legendarni antiratni Formanov mjuzikl Kosa. Koncem mjeseca, 27. srpnja, na svoje dolaze ljubitelji Renée Zellweger, Catherine Zeta-Jones i Richarda Gerea koji nastupaju u mjuziklu Chicago. Ciklus završava 28. srpnja kritičarskim i komercijalnim hitom La La Land, modernim klasikom s naramkom nominacija i prestižnih nagrada, ponajviše zahvaljujući impresivnim izvedbama Ryana Goslinga i Emme Stone.

Izd. Rockmark, 2024.

Izd. One Two Films, Extreme Emotions

Gretchenfilm, MMC Studios Köln GmbH, 2025.

Izd. Exile/Universal, 2025.

U usporedbi s navedenim blockbusterima, novi film Köln 75 doima se poput malog bisera iz umjetničkog podzemlja. Riječ je o filmskoj priči o nastanku najprodavanijeg solo albuma u povijesti jazza i najprodavanijeg pijanističkog albuma uopće: The Köln Concert. U središtu radnje je nekonvencionalna, energična srednjoškolka Vera Brandes (tumači je Mala Emde), koja je u siječnju 1975, svim zlosretnim okolnostima unatoč, u gradskoj opernoj kući uspjela organizirati koncert Keitha Jarretta koji će se pretočiti u antologijski albumski bestseler. Umjesto uobičajenog narativa o usponu i padu glazbene zvijezde, redatelj Ido Fluk želio je dobiti nešto drugo: istinitu pripovijest o „nevidljivim“ osobama iza scene, odnosno ljudima o kojima katkada sve ovisi – uključujući i sâm umjetnički čin. Sve što je buntovna i uporna Vera Brandes učinila tih hladnih dana prije točno pedeset godina, doista je vrijedno filmskoga portreta.

I cijeli naramak knjiga o glazbi

Naravno, bijeg od užarenog gradskog asfalta u smjeru mora ili planine ne podrazumijeva i bijeg od glazbe. Sa sobom možete ponijeti i pokoju kvalitetnu glazbenu knjigu, poput one o uvijek intrigantnom švedskom fenomenu zvanom ABBA. Njihov sunarodnjak novinar Carl Magnus Palm cijeli je profesionalni život posvetio proučavanju i ispisivanju njihove biografije, a lani je u izdanju Rockmarka (u prijevodu Marije Marčetić) u nas objavljena knjiga Blještavilo i sjene grupe ABBA. Na više od 500 stranica čitatelj se još jednom može uvjeriti da se iza prividno jednostavne glazbe i nastupa krije kompleksan, višeslojan fenomen koji pop scenom odjekuje i danas, ništa slabije ni tiše nego kad su Agnetha Fältskog, Björn Ulvaeus, Benny Andersson i Anni-Frid Lyng­stad dominirali svjetskim pozornicama. Mnoštvo je ovdje podataka, pomno izvedenih analiza, anegdota i detaljnih priča, ali (kao što primjećuje jedan recenzent) možda je jedna stvar ipak ključna: trajni zvjezdani uspjeh nikada nije posljedica slučajnosti, sreće ili korisnih poznanstava. Uvijek je to plod upornosti, znanja, vještina i stare dobre glazbene nadarenosti. A toga je, kada se oljušte svi slojevi estradnog fenomena, u njihovu slučaju neizmjerno mnogo.

Rockmark je nedavno objavio i biografiju Shane MacGowan: Divlja odanost (autor Richard Balls, prijevod Stjepan Vrečko). Knjiga govori o zlosretnom punk pjesniku i pjevaču grupe The Pogues, detaljno pripovijedajući o tome kako se jedan autsajder s ruba društva pretvorio u „irsko nacionalno dobro“.

I na kraju, poželite li se uhvatiti ukoštac s tvrdo ukoričenim, prevedenim opusom Boba Dylana, napokon je i na našem tržištu dostupna knjiga Stihovi 1961. – 2020. koju je objavila nakladnička kuća Bodoni (prijevod Vojo Šindolić) u kojoj ćete pronaći sve što trebate, svaku njegovu pjesmu, svaki stih, od početne akustične folk etape do lirike s albuma Rough and Rowdy Ways. Samo, nemojte je ni pokušavati ponijeti na plažu – golemo je to izdanje i veoma teško, iako ­uvijek intrigantno i većinom čitljivo.